/teatar
Predstava “Sretno!” autorsko je istraživanje Adriane Josipović i Nikoline Majdak koje se temelji na životu labinske učiteljice i revolucionarke Giuseppine Martinuzzi, dovodeći ju sadržajno i misaono u vezu s američkom zvijezdom s početka prošlog stoljeća Josephine Baker.
Detalje stvarnog događaja - niza nastupa Josephine Baker u gradu Zagrebu 1929.godine, prilikom kojeg je odsjela u hotelu Esplanade - fantastičnim zahvatom pretvaramo u fiktivnu situaciju zamišljenog posjeta i nastupa u istim okolnostima Giuseppine Martinuzzi.
Gradimo plato za interpretaciju njenih tekstova i političkih govora, pretvarajući ih u izvedbeni materijal - s isječcima iz njenih govora i predavanja ispreplevši tekstove stvorene kolažiranjem novinskih isječaka vezanih uz boravak J.Baker u Zagrebu.
Gradeći poveznice između dvije žene, Giuseppine i Josephine, koje su život posvetile borbi za “lijepi lijepi lijepi ideal” otkrivamo Treće – okno. Labinski rudari sa svojom parolom o jednakosti misaono i praktično (praksično) prevladavaju nacionalizam i rasizam koji caruje u “smradnog zdenca tmini”.
“Prepoznavali smo se po glasu jer smo svi bili jednaki. Samo su nam se oči vidjele.”
S Giuseppinom i Josephine ruku pod ruku, uz nadu da ćemo ugledati svjetlo dana pri izlasku iz crne rupe, pozdravljamo vas: Sretno i Buona fortuna!
“Nerudari su svejedno svijet do sada samo različito tumačili, ali radi se samo o tome da nama nije svejedno, da mi uvijek jedni na druge moramo samo paziti. To nas rudare onda obilježava i kao ljude.”
U predstavi su korišteni dijelovi tekstova iz knjige Giuseppine Martinuzzi: “Socijalizam i domovina”
"spada u kategoriju predstava koje inspiriraju i misaono obogaćuju – inspiriraju mogućnosti ljudskog tijela; snaga, energija i žitkost Josipović i Majdak i na tome im valja skinuti kapu; a misaono obogaćuje ne samo, u uvodu rečena, nespojiva kombinacija koja je, u ovoj produkciji Cirk Pozora, iznesena, već dani nam podsjetnici i lekcije na život dviju žena koje su obje živjele bez sunca, ali su uspjele procvasti i njihov nas miris i danas, dokazali su autori, uspijeva opijati."
(Ante Peričić, Novi list)
"Vrlo bogat i zahtjevan scenski pokret na granici je profesionalne akrobacije. Rijetko se u nas vidi takva izvedba. Naoko bez napora vladaju tijelom, glasom i mimikom. Vrlo su scenične, a prirodno, nenametljivo. Krase ih fleksibilnost i snaga, toliko da publika ne shvaća težinu izvedenog, jer sve je precizno i čini se lako. Rekviziti su im teška vrata i osam teških svežnjeva knjiga kojima barataju kao da su od stiropora. Na njima i balansiraju, zajedno s vratima. Crna utroba pozornice jest, pak, scenografija; minimalna, ali efektna i u potpunosti iskorištena."
(Gabriela Brletić, Jutarnji list)
