Serija izvedbi namijenjenih gledanju isključivo kroz prozore i s balkona od kojih je prva izvedena u ožujku 2020. u zagrebačkom kvartu Knežija, u prvom tjednu zatvaranja zbog straha od epidemije koronavirusa, te neposredno nakon potresa u Zagrebu. Prazne prostore omeđene stambenim zgradama tretirali smo nakratko kao pozornice na otvorenom, a dijelove kvarta kao kazališta, ili čak amfiteatre, te smo tamo za ljude zatvorene u svojim domovima izvodili kratke cirkuske forme, prethodno ih najavivši na društvenim mrežama i plakatom postavljenim na licu mjesta nekoliko sati ranije. 

Ono što smo prije svega ovom akcijom htjeli jest nešto od umjetnosti/izvedbenog izvesti iz virtualne sfere u kojoj kao da je zapela u ovim tjednima izolacije.  Izbavljenje iz virtualnog prostora postat će u određenom trenutku za umjetnike možda i ključno pitanje, a nama se čini da je procjepe moguće i potrebno već sad tražiti.

Točka "Naše more" prvi je dio trilogije "Epopeja o snovima". Govori o velikom plavetnilu, nedosanjanim snovima, histeriji, strahu od novog i različitog, opsjednutosti sobom i svojom slikom i prilikom. Priča je to o cikličnosti povijesnog iskustva i upadanju u uvijek jednu te istu zamku. Naravno, budući da se radi o klaunskoj točci, gledateljima je ostavljeno da sve ranije navedeno sami upišu u predstavljeni program, a ja se unaprijed odričem obaveze da se držim zadane teme u striktnom okviru.

Zima 2020. Traje. U svakom je pogledu karakterizira onemogućenost. Nemogućnost dodira, nemogućnost kretanja, nemogućnost komunikacije.

Za izvedbene umjetnike ona znači odvojenost. Prije svega od publike, ali i od drugih umjetnika. Skučenost. Pokušaj trajanja u novim uvjetima u kojima se čini da svaki pokret i pokušaj pokreta samo malo uzburka površinu mreže. Ali je zapravo ne pokreće.

Izvedbena, minimalno pokretna instalacija u izlogu namijenjena slučajnim pogledima prolaznika,-ca, kao i onim manje slučajnim.

“Zima” je prva od dvije izvedbe u javnom prostoru u sklopu programa “Jezik bez jezika” podržanog od Ministarstva kulture i medija putem Javnog poziva za programe digitalne prilagodbe i kreiranje novih kulturnih i edukativnih sadržaja.

Točka “Aukcija” je apsurdna politička konstatacija. Tematizira samonametnuti  apsurdni princip te njegovu realizaciju kroz formu aukcije, i to kroz volju same publike, jednako kao i izvođačice, da ga kao takvog prihvati i čak na njega pristane, a sve u svrhu: i g r e. 

Pod teretom vrećica ili kofera šetam gradom. Teret nosim na glavi i/li na štapu kako su nekad žene nosile vodu.

Putem susrećem ljude s drug(ačij)im teretima.